Ako čovjek ima veliku dušu onda će biti zahvalan kad ga drugi čovjek ispravi u nečemu. Nije pritom taj drugi čovjek bolji od ovog prvoga nego samo zna neke stvari bolje od njega. Nije to ništa novo jer svaki čovjek zna neke stvari bolje od drugoga. Dakle, kad nas neki čovjek dobronamjerno ispravi mi možemo naučiti nešto novo i napredujemo jer se damo podučiti. A i njemu je drago da ga se uvažava i da može pomoći. Ako, pak, umjesto velike duše čovjek ima veliki ego stvar će biti kompliciranija. Jako puno. Svaki prigovor ili ispravljanje tad čovjek ne povezuje uz konkretnu stvar u kojoj griješi (npr. kako krivo upotrebljava neki termin ili kako krivo kuha, priprema ribu, igra nogomet…) nego prigovor veže uz sebe kao osobu, i to na najgori mogući način. Uvrijedi se, osjeća se napadnut i da ga dotična osoba ne voli, ne cijeni. I tad umjesto zahvalnosti i prihvaćanja nastane ona poznata prepirka tko je bolji, tko mudruje ili one prečeste a sasvim nepotrebne generalizacije – tko sve zna, tko ne zna ništa itd.
Tko ne zna slušati ne zna ni govoriti
I sad će netko reći da poniznost nije majka znanja i dobrih odnosa! Maleni, ponizni ljudi su veliki upravo zato jer su – maleni; jer se daju poučiti. Pametan čovjek i od budale nešto nauči a budala od pametnog ništa. Uglavnom zato jer budala misli da već zna bolje od pametnog. Sokratova mudrost bila je u znanju neznanja: Scio me nihil scire (znam da ništa ne znam). Znati da ništa odnosno tako malo znamo i da nemamo pravo nadmeno se odnositi prema drugim ljudima, velika je mudrost. Kao i Sokratovom majeutikom poučavati druge: praviti se neznalica i nenametljivo druge poučavati, dovoditi ih do rješenja (indukcijom) koja su naša ali su ih učenici/studenti/ljudi postigli vlastitim trudom pa ih s pravom smatraju svojima i ponosni su na njih. Nadalje, biti ljubazan puno je važnije nego biti u pravu. Mnogi to kasno shvate kao i to da je važnije šutjeti nego govoriti. Doista, čovjek koji samo govori ne može ništa novo naučiti. On samo ponavlja (reproducira) ono što već zna. Naučiti tek može slušajući drugoga, čitajući druge, razmjenjujući iskustva.
