Shvatio sam jednu jednostavnu, ali duboku stvar: najteži je onaj lanac koji ne zvecka. U svijetu suvremenih sukoba, ratova i manipulacija često smo istovremeno i bojište i zatvorenici, a da nismo čuli niti jedan pucanj.
No pravo buđenje ne dolazi kao glasna revolucija. To nije prosvjed na ulici niti dramatičan preokret. Za mene je buđenje bio tihi trenutak u kojem sam usred buke konzumerizma i stalno proizvedenog straha, jednostavno odlučio prestati sudjelovati u toj igri.
To je bio trenutak kada sam prekinuo nit koja me vezivala za sustav- nit satkanu od tjeskobe, tuđih mišljenja i digitalne ovisnosti. Počeo sam shvaćati da je moja pažnja možda najvrjednija valuta koju posjedujem. Svijet oko mene stalno pokušava kupiti tu pažnju: moj gnjev, moju paniku, moju potrebu za potvrdom. No kad sam to prepoznao, počeo sam birati drugačije.
Za mene se buđenje dogodilo kada sam prestao reagirati na svaki podražaj. Prestao sam biti samo potrošač informacija, emocija i strahova. Počeo sam postavljati pitanja. Počeo sam tražiti tišinu u kojoj mogu jasno vidjeti što je moje, a što mi je nametnuto.
Tada sam shvatio još nešto: mnoge podjele koje vidimo oko sebe hrane isti mehanizam. Dok nas se uvjerava da je neprijatelj negdje daleko ili u čovjeku koji misli drugačije, stvarni problem često je sustav koji stalno proizvodi sukob. Umjesto da trošim energiju na borbu sa sjenama, odlučio sam okrenuti se prema svjetlu vlastite svijesti i odgovornosti.
Ovaj proces nije spektakularan. To je borba koja se događa u meni: u mojim mislima, u mojim svakodnevnim odlukama, u mojoj spremnosti da ne dopustim strahu da upravlja mojim životom.
Ponekad se ta sloboda vraća kroz jednostavne stvari: kroz razgovor oči u oči, kroz vrijeme provedeno s obitelji, kroz dodir cvijeta i trave na livadi ili kroz tišinu u kojoj mogu osjetiti vlastitu nutrinu.
Shvatio sam i da se istinski otpor ne mora uvijek manifestirati kao sukob. Ponekad je najjači otpor njegovanje ljepote i smisla. Njegovanje obitelji, tradicije, glazbe, molitve ili meditacije nije bijeg od svijeta- to je način da sačuvam svoju unutarnju ravnotežu u vremenu koje često potiče kaos.
Na kraju sam došao do spoznaje koja mi je promijenila pogled na sve: jedina stvar koju mi nitko ne može oduzeti je moja svijest i moj unutarnji mir. Taj mir mogu izgubiti samo ako ga sam predam strahu, mržnji ili iluzijama. Kada sam to shvatio, prestao sam se osjećati kao žrtva okolnosti.
Tada sam shvatio da prava sloboda ne počinje pobjedom nad drugima. Ona počinje povratkom sebi- onom najdubljem dijelu ljudskog bića koji ne pripada ni sustavu ni ideologiji, nego istini i vječnosti.
Riccardo De Pol
Izvor Svijesti 