I onda sam počela da shvatam da sam napravila mnogo grešaka u svom životu. Donijela sam mnogo izbora koji nisu bili dobri. I nekada sam mislila da moram naučiti da oprostim drugim ljudima. A onda sam počela shvatati da kada opraštate drugim ljudima, to nije zbog njih, to je zbog vas. Tako da znate u svom srcu da možete oprostiti. I kada oprostite drugima, ljudi koje ste možda povrijedili u svom životu mogu oprostiti vama.
Počela sam da shvatam da ima toliko toga više u svemu nego što mi zapravo mislimo. I nikada nismo zaista sami. Čak i ako mislimo da jesmo. Pa čak i ako se ne osjećamo voljeno, mi zapravo jesmo voljeni. Čak i ako mislimo da ne postoji niko kome je dovoljno stalo da navija za nas u našem uglu – postoji. Mi ih samo ne možemo vidjeti. Stvoritelj voli svakoga. To ne znači, samo zato što ja kažem da sam Indijanka, ne znači da on voli samo Indijance. On voli svakoga. Svakoga, jer smo svi povezani.
I na našem jeziku, jedna od stvari koje kažemo je kanek, što znači „svi moji rođaci“. Ali način na koji ja to kažem, to ne znači samo kao svi moji rođaci od ljudi. To znači svi moji rođaci. To znači da sam u srodstvu sa travom, zemljom, drvećem, nebom, kišom, pticama, životinjama, vodom. U srodstvu sam sa cijelim životom. A Stvoritelj je napravio sve ove stvari. I sve je stvoreno iz ljubavi. Da nas Stvoritelj ne voli, on nam ne bi dozvolio, ili ona nam ne bi dozvolila… Jer ne znam da li je Stvoritelj muško ili žensko. Pitam se uopšte da li je to i važno, znate. Ali stvar je u tome da je život svet, a ja u to vrijeme nisam znala šta to znači, ali danas znam. Danas znam koliko je život zapravo svet.
Ispovijest jedne Indijanke koje je dozivjela iskustvo blisko smrti.
