O razboru i strasti

A onda opet progovori svećenica i reče: “Govori nam o Razboru i Strasti.”
I on odgovori riječima:
Duša vam je prečesto bojište na kojem vam razbor i prosudba ratuju protiv vaše strasti i požude.
Kada bih mogao biti mirotvorcem u vašoj duši, možda bih mogao taj nesklad i suparništvo vaših prapočela pretvoriti u sklad i melodiju.
Ali kako mogu, ako sami ne budete mirotvorcima, dapače, obožavateljima svojih prapočela?
Vaš razbor i strast vaše je kormilo i jedra vaše moreplovne duše.
Ako se to kormilo ili jedro slomi, možete samo besciljno plutati i prepustiti se struji ili pak ostati nepomični nasred mora.
Jer je razbor, dok sam vlada, ograničavajuća sila, a strast bez nadzora je plamen koji gori do vlastitog uništenja.
Zato, neka vam duša uznese razbor do visina strasti, da bi mogao zapjevati;
I neka upravlja strašću pomoću uma, da vam strast može živjeti kroz svakodnevno uskrsnuće, i poput feniksa se uzdizati iz vlastitog pepela.
Htio bih da svoj razbor i požudu gledate kao što biste gledali drage goste u svojoj kući.
Sigurno vam jedan gost ne bi bio važniji od drugoga jer tko je privrženiji jednome gubi ljubav i povjerenje obojice.
Među brjegovima, kad u hladovini bijelih jablana sjedite uživajući u spokoju i ljepoti dalekih polja i livada, neka vam srce u tišini kaže: “Bog miruje u razboru.”
A kad se približi oluja, i snažan vjetar potrese šumu, pa munje i gromovi nagovijeste veličanstvo neba, neka vam srce sa strahopoštovanjem kaže: “Bog se kreće u strasti.”
A kako ste dah u Božjem okruženju, i list u Božjoj šumi, i vi ćete počivati u razboru i kretati se u strasti.