O molitvi

Tada svećenica reče: “Govori nam o Molitvi.”
I on odgovori riječima:
Vi molite u bijedi i nevolji; a mogli biste moliti i kad ste potpuno sretni i u danima preobilja.
Jer što je molitva, do li vaše širenje živim eterom?
I ako vam donosi utjehu to što prosipate svoju tamu u prostor, sretnim vas čini i kad prosipate osvite svoga srca.
I ako samo plakati možete kad vas duša na molitvu poziva, ona će vas stalno poticati, premda plačete, sve dok se ne nasmijete.
Kad molite, uzdižete se da susretnete u zraku one koji mole toga istog časa i koje, osim u molitvi, ne možete susresti.
Zato neka vaš posjet tom nevidljivom hramu bude samo radi zanosa i slatkog zajedništva.
Jer ako uđete u hram samo da biste tražili, nećete primiti,
I ako uđete da biste se ponizili, nećete se uzdići,
Ili, čak i ako uđete da biste molili za dobro drugih, neće vas čuti. Dovoljno je da u hram uđete nevidljivi.
Ja vas ne mogu naučiti kako moliti riječima.
Bog ne sluša vaše riječi, osim kada ih sam izgovara kroz vaša usta.
I ne mogu vas naučiti molitvi mora, šuma i planina.
Ali vi koji ste potekli iz planina, šuma i mora, vi možete pronaći njihovu molitvu u svome srcu,
I ako samo oslušnete u mirnoj noći, moći ćete čuti kako govore u tišini:
“Bože naš, koji si dao krila našem ja, tvoja volja je naša volja.
Tvoja čežnja u nama čezne.
U nama je tvoj plamen koji će pretvoriti naše noći, koje su tvoje, u dane koji su također tvoji.
Ne možemo ništa tražiti od tebe, jer ti znaš naše potrebe i prije nego što se rode u nama,
Ti si naša potreba i, dajući nam više sebe, ti nam daješ sve.”