Razgovarate kad više nemate mira u svojim mislima,
I kad više ne možete izdržati u samoći svoga srca živite u svojim usnama, i zvuk je zabava i razbibriga.
I, u većini vaših razgovora, razmišljanje je napola ubijeno.
Jer misao je ptica prostora koja u kavezu, istina, može raširiti krila, ali ne može poletjeti.
Postoje i takvi među vama koji traže pričljive ljude iz straha da ne budu sami.
Tišina samoće otkriva njihovim očima golo ja, pa bi radije pobjegli.
Ima i onih koji govore, pa i ne znajući, i bez umišljaja, otkrivaju istinu koju sami ne mogu razumjeti.
A ima i onih koji nose istinu u sebi, ali je ne izgovaraju riječima.
U njihovim grudima duša boravi u ritmičkoj tišini.
Kad na putu ili na tržnici susretnete prijatelja, neka vam duh u vama pokrene usne i usmjeri jezik.
Neka glas u vašem glasu govori uhu u njegovom uhu;
Jer njegova će duša čuvati istinu vašega srca kao što se pamti okus vina. Kada se i boja zaboravi, a ni posude više nema.
Kahlil Gibran
Izvor Svijesti 