O dobru i zlu

Jedan od starijih građana reče: “Govori nam o Dobru i Zlu.”
I on odgovori:
Mogu govoriti samo o dobru u vama, ali ne i o zlu.
Jer što je zlo nego dobro koje je izmučeno vlastitom glađu i žeđi?
Uistinu, kada je dobro gladno, hranu traži čak i u mračnim pećinama, a kada je žedno, pije i ustajalu vodu.
Dobri ste kad ste sami sa sobom.
Ali, i kad niste sjedinjeni sa sobom, niste zli.
Jer, podijeljena kuća nije razbojnička pećina; samo je podijeljena kuća.
I brod bez kormila može samo besciljno plutati među opasnim liticama, a ne mora potonuti na dno.
Dobri ste kad želite dati sebe.
A ipak, niste zli kad za se tražite dobit.
Jer, kad tražite dobit niste ništa drugo do korijen koji prodire u zemlju i siše na njenim grudima.
Svakako, plod ne može reći korijenu: “Budi kao ja, zreo i pun, i uvijek daruj iz svog obilja.”
Plodu je davanje potreba, a korijenu treba primanje.
Dobri ste kad ste sasvim budni u svom govoru,
Ali niste zli kada spavate dok vam jezik posrće bez smisla.
Čak i govor pun oklijevanja može ojačati slabi jezik.
Dobri ste kad svom cilju idete sigurnim i čvrstim korakom.
No, niste zli kad onamo idete posrćući.
Ni oni koji posrću ne idu unatrag.
Ali vi koji ste jaki i brzi, potrudite se ne posrtati pred bogaljima, misleći da ste tako dobrostivi.
Dobri ste na bezbroj načina, ali niste zli kad niste dobri. Samo ste trome lutalice.
Šteta što jeleni ne mogu kornjače poučiti brzini.
Vaša je dobrota u vašoj težnji ka svojem divovskom ja, a ta je težnja u svima vama.
No, u nekima je od vas ta težnja bujica koja snažno juri moru, noseći sobom tajne planina i pjesme šuma.
A u drugih je ona miran potok koji se gubi u zavojima i okukama i oklijeva prije nego li priđe obali.
Ali neka onaj čije su težnje veće ne govori onome čije su težnje manje: “Zašto si tako spor i zašto zastaješ?”
Jer onaj tko je uistinu dobar neće pitati gologa: “Gdje ti je odjeća?” niti će beskućnika pitati: “Gdje ti je kuća?”