Strasno breme je starost, i covjeku i zivotinji. Ali ljudi su ga udvostrucili svojom nemarnom bezdusnoscu.
Nad novorodjenim cedom oni nemilice trose svoju najvecu briznost i naklonost. Ali staroscu natovarenom covjeku oni namjenjuju vise svoju ravnodusnost, negoli svoju briznost, i vise svoje gnusenje negoli svoje suosjecanje. Bas kao sto su nestrpljivi vidjeti dojence kako izrasta u zrelog covjeka, upravo tako su nestpljivi vidjeti starog covjeka kako ga prozdire grob.
Veoma mladi i veoma stari podjednako su bespomocni. Ali bespomocnost mladih namece odanu i pozrtvovanu pomoc svih. Dok je bespomocnost starih u stanju zatraziti samo sturu pomoc nekolicine.
Zaista, stari zasluzuju vise suosjecanja nego mladi.
Kada rijec mora kucati dugo i glasno da bi dobila dopustenje da udje u uho, jednom osjetljivo i budno za i naslabiji sapat.
Kada, jednom bistro oko, postane poigravajuci pod za najcudnije mrlje i sjenke.
Kada, jednom krilato stopalo, postane grumen olova i kada ruka koja je kalupila zivot, postane slomljeni kalup.
Kada je koljeno iscaseno i kada je glava marioneta na vratu.
Kada su zrvnjevi odoljeli i sam mlin kada je sumorna pecina.
Kada ustati znaci preznojiti se od straha da se padne i kada sjesti, znaci sjesti s tegobnom sumnjom da se nikada vise nece ustati.
Kada jesti i piti znaci bojati se posljedica jela i pica, i kada ne jesti i ne piti znaci biti vreban od mrske smrti.
Da, kada je starost nad nekim covjekom, tada je vrijeme, saputnici moji, pozajmiti mu usi i oci, i dati mu ruke i noge, i okrijepiti njegovu popustajucu snagu ljubalju, tako da osjeti da ni u trunku nije manje drag zivotu u njegovim opadajucim godinama, nego sto je bio u njegovom napredujucem djetinjstvu i mladosti.
Osamdeset godina mozda nije nista drugo nego treptaj u vjecnosti. Ali covjek koji je sijao sebe tokom osamdeset godina, mnogo je vise od treptaja. On je hrana za sve koji zanju njegov zivot. I ciji zivot nije znjevan od svih?
Ne zenjete li vi upravo ovog trena zivot svakog muskarca i svake zene koji su ikada hodali ovom zemljom?
Sto je vas govor nego zetva njihovog govora? Sto su vase misli nego nakupine njihovih misli?
Sama vasa odjeca i stanista, vasa hrana, vasa orudja, vasi zakoni i obicaji, nisu li oni odjeca, stanista, hrana, orudja, zakoni, predanja i obicaji onih koji su prije bili i minuli.
Ne zenjete vi jednu stvar u jednom vremenu, nego sve stvari i u svim vremenima.
Vi ste sijaci, zetva, zeteoci, polje i gumno. Ako je vasa zetva siromasna, pogledajte sjeme koje ste zasadili u drugima i sjeme koje ste im dopustili da u vama zasade.pogledajte isto tako i zeteoca i njegov srp, i polje i gumno.
Star covjek, ciji ste zivot znjeli i skolinili u zitnice, zasigurno je vrijedan vase najvece paznje. Zagorcite li razvodusnoscu njegove godine koje su jos bogate stvarima za znjevenje, one koje ste od njega sakupili i sklonili u stranu i one koje cete jos sakupljati, bice zacijelo gorke u vasim ustima. Tako je to i s iznemoglom zivotinjom.
Nije pravo okoristiti se zetvom, a onda proklinjati sijaca i polje.
Budite obzirni prema ljudima svake rase i podneblja, saputnici moji. Oni su hrana za vase putovanje k Bogu.
Ali budite narocito obzirni prema ljudima u njihovoj starosti, da ne bi kroz bezobzirnost vasa hrana bila upropastena, a vi nikad ne dostigli cilj vaseg putovanja.
Izvor Svijesti 