Zašto je ljubav tako bolna? Ljubav je bolna jer ona stvara put za blaženstvo. Ljubav je bolna jer transformira i mijenja čovjeka. Svaka će transformacija biti bolna jer staro treba napustiti zbog novoga. Staro je nešto što je poznato i sigurno, dok je novo posve nepoznato. Kretat ćete se u nepoznatom oceanu. Za novo ne možete koristiti svoj um, jer on je vješt samo u starim stvarima. Um zato može funkcionirati samo sa starim stvarima, s novima je posve neupotrebljiv.
Stoga se javlja strah, javlja se bol kad se napušta stari, udoban, siguran svijet, svijet svih pogodnosti. To je isti bol koji osjeća dijete kad izlazi iz majčine utrobe. To je isti bol koji osjeća ptica dok izlazi iz jajeta. To je isti bol koji će ptica osjetiti pri pokušaju prvog leta. Čovjeka vrlo plaši strah od nepoznatog, sigurnost poznatog i nepredvidivost nepoznatog. I budući da će se transformacija odvijati od sebe prema jednom stanju u kojem ja ne postoji, patnja je vrlo duboka. Ali ne možete doživjeti ekstazu bez patnje. Ako želite pročistiti zlato, ono mora proći kroz vatru. Ljubav je vatra. Zbog toga što je ljubav bolna, milijuni ljudi žive bez ljubavi. I oni pate, ali njihova je patnja uzaludna. Patiti zbog ljubavi ne znači patiti uzalud. Patiti od ljubavi je kreativnost, ta patnja vas vodi do viših razina svijesti. Patiti bez ljubavi potpuni je gubitak vremena, jer vas nikamo ne vodi, već vas prisiljava da se krećete u istom pogrešnom krugu. Čovjek koji ne voli sliči narcisu, zatvoren je u sebe i zna samo sebe. A koliko može poznati sebe ako ne pozna drugoga jer samo drugi ima funkciju zrcala. Nikad nećete upoznati sebe ako ne poznate drugoga. Ljubav je vrlo bitna za sebespoznaju. Onaj tko ne poznaje drugoga u dubokoj ljubavi, u silnoj strasti, u potpunoj ekstazi, neće moći saznati tko je jer neće imati zrcalo da vidi vlastiti odraz. Odnos prema drugom je zrcalo, a što je ljubav čišća, uzvišenija, to je zrcalo bolje i jasnije. Ali uzvišenija ljubav zahtijeva da budete otvoreni. Uzvišenoj ljubavi je potrebno da budete ranjivi. Morate napustiti svoj oklop koji vas štiti, a to je bolno. Ne možete biti stalno na oprezu. Morate napustiti um koji računa, morate riskirati i živjeti u stalnoj opasnosti. Drugi vas može povrijediti.
Zato se bojite biti ranjivi. Drugi vas može odbaciti, zato se bojite zaljubiti. Vaš odraz koji ćete pronaći u drugom možda će biti ružan. To vas brine. Zato izbjegavate zrcalo. Ali ako to radite, nećete zato postati lijepi. Izbjegavajući neku situaciju, nećete rasti. Izazov treba prihvatiti. Čovjek mora ući u ljubav. To je prvi korak prema Bogu koji se ne može izbjeći. Oni koji pokušavaju izbjeći taj korak ljubavi, nikad neće stići do Boga. Taj korak je apsolutno potreban jer vi postajete svjesni svoje potpunosti samo onda kad vas izaziva prisutnost drugoga, kad ste istjerani iz vaše narcisoidnosti, iz vašega zatvorenog svijeta pod vedro nebo. Ljubav je to otvoreno vedro nebo. Biti zaljubljen znači letjeti. Ali sigurno je jedno, beskrajno nebo vas plaši. Vrlo je bolno napustiti ego, jer su nas učili da ga njegujemo. Mi mislimo da je ego naše jedino blago. Mi ga štitimo, ukrašavamo, neprestano ga uljepšavamo, a kad ljubav pokuca na vrata, sve što je potrebno da se zaljubimo jest da maknemo svoj ego. Naravno da je to bolno. Taj ružan ego je naše životno djelo, to je sve što smo stvorili, ta ideja da smo nešto posebno. Ta ideja je ružna jer nije istinita. Ta ideja je iluzija, ali naše društvo postoji i osniva se na ideji da je svaki čovjek osobnost, a ne prisutnost. A istina je da na svijetu uopće nema osobnosti, postoji samo prisutnost. Vi ne postojite, ne kao ego odvojen od cjeline. Vi ste dio cjeline. Ta cjelina prodire u vas, diše u vama, pulsira u vama, ta cjelina je vaš život. Ljubav vam daje prvo iskustvo da ste u skladu s nečim što nije vaš ego. Ljubav vam daje prvu lekciju da se možete uskladiti s nekim koji nikad nije bio dio vašeg ega. Ako se možete uskladiti sa ženom, ako možete biti u skladu s prijateljem, s čovjekom, s vašim djetetom ili majkom, zašto ne možete biti u skladu sa svim ljudskim bićima? I ako vam sklad s jednom osobom daje takvu radost, što će biti posljedica vaše harmoničnosti sa svim ljudskim bićima? A ako možete biti u skladu sa svim ljudskim bićima, zašto se ne biste mogli uskladiti i sa životinjama, pticama i drvećem? Jedan korak vodi k drugomu. Ljubav sliči stubama. Ona počinje s jednom osobom, a završava s potpunošću. Ljubav je početak, Bog je svršetak. Bojati se ljubavi, ojati se jakih bolova zbog ljubavi, znači ostati zatvoren u mračnoj ćeliji. Moderan čovjek živi u mračnoj ćeliji, to se zove narcisoidnost. Narcisoidnost je najveća opsesija modernog uma. I tada nastaju problemi, problemi koji su beznačajni. Ali ima problema koji su kreativni jer vas vode do više svijesti. A ima problema koji vas nikamo ne vode. Oni vas samo drže sputanima, jednostavno vas drže u vašoj staroj ljusci. Ljubav stvara probleme. Te probleme možete izbjeći ako izbjegavate ljubav Ali to su vrlo bitni problemi. S njima se morate suočiti, morate se susresti s njima, morate ih doživjeti i proći kroz njih, uzdići se iznad njih. A uzdići se iznad njih znači proći kroz njih. Ljubav je jedina vrijedna stvar. Sve ostalo je drugorazredno. Ako to pomaže ljubavi, dobro! Sve ostalo je sredstvo, ljubav je cilj. I zato, uđite u ljubav, bez obzira na sve bolove. Ako to ne učinite, kao što su mnogi ljudi odlučili, bit ćete privezani za sebe. Tada vaš život neće biti hodočašće, neće sličiti rijeci koja teče prema oceanu. Vaš će život biti ustajala, prljava bara, uskoro će u njoj ostati samo prljavština i blato. Da bi se održala čistoća, mora postojati protočnost. Rijeka je čista jer neprestano protječe. Protjecanje je proces koji omogućava da nešto ostane stalno čisto i nedirnuto. Ljubavnik ostaje nedirnut. Svi su ljubavnici čisti. Ljudi koji ne vole ne mogu ostati čisti, oni postaju uspavani, oni stagniraju. Prije ili kasnije se usmrde jer nemaju kamo poći. Njihov život je mrtav. Tu se nalazi moderan čovjek. I zbog toga nastaju sve neuroze, sve vrste ludila, sve se to raspojasalo. Psihološke bolesti postale su prava epidemija. Nije više bolestan samo mali broj ljudi, stvarnost je takva, da je cijeli svijet postao umobolnica. Cijelo čovječanstvo pati od jedne vrste neuroze. A ta neuroza nastaje zbog vaše narcisoidne ustajalosti. Svi su zalijepljeni uz vlastitu iluziju da su nešto posebno. Tada ljudi polude. A to ludilo je besmisleno, neproduktivno, nekreativno. Ili ljudi počinju ubijati sami sebe. Ta samoubojstva su također neproduktivna i nekreativna. Vi ne činite samoubojstvo uzimanjem otrova niti skakanjem sa stijene ili pucanjem u sebe. Vi možete počiniti samoubojstvo koje je vrlo polagani proces, a to je ono što se događa. Mali broj ljudi se ubije iznenada. Ostali se odlučuju na polagano samoubojstvo, oni umiru postupno, polako, vrlo polako. Ta tendencija samoubojstva postala je gotovo univerzalnom. Tako se ne može živjeti, a jedini je razlog tome, osnovni razlog, da smo zaboravili jezik ljubavi. Više nismo dovoljno hrabri da se upustimo u pustolovinu koja se zove ljubav. Zato se ljudi zanimaju za seks jer seks nije riskantan. On je vezan za trenutak, nije potrebno uključiti se emotivno. Ljubav izaziva zapletenu situaciju, obvezu, ona nije trenutačna. Jednom kad pusti korijene, može trajati zauvijek. Može trajati cijeli život. Ljubavi je potrebna bliskost. Samo kad ste s nekim bliski, taj drugi postaje vaše zrcalo. Kad se prema nekom odnosite na seksualnoj razini, vi se s njim uopće ne sastajete, vi zapravo izbjegavate njegovu dušu. Koristite samo tijelo i zatim pobjegnete. Nikad ne postajete dovoljno bliski da biste otkrili pravo lice onoga drugoga. Ljubav je najveći zen koan. Ona je bolna, ali nemojte je izbjegavati. Ako to učinite, izbjegavate najveću priliku za svoj duhovni rast. Upustite se u nju, patite od ljubavi, jer kroz patnju dolazite do velike ekstaze. Da, postoji agonija, ali iz agonije se rada ekstaza. Da, morat ćete umrijeti kao ego, ali ako umrete kao ego, rodit ćete se kao Bog, kao Buddha. A ljubav će vam dati okus taoa, sufizma, zena. Ljubav će vam dati prvi znak da Bog postoji, da život nije beznačajan. Ljudi koji kažu da je život beznačajan su ljudi koji nisu upoznali ljubav. Sve što oni kažu jest da su u životu propustili ljubav. Neka bude bola, neka bude patnje, prođite kroz mračnu noć jer ćete stići do prekrasnog praskozorja. Samo se iz utrobe tamne noći sunce rađa. Samo poslije mračne noći dolazi jutro. Cijeli moj pristup životu je pristup ljubavi. Ja vas poučavam samo ljubav, samo ljubav i ništa drugo. Možete zaboraviti Boga, Bog je samo prazna riječ, možete zaboraviti molitve, one su samo rituali koje su vam nametnuli drugi. Ljubav je prirodna molitva koju vam nitko ne nameće. Vi ste rođeni s njom. Ljubav je pravi Bog – ne Bog teologa, nego Bog Buddhe, Isusa, Muhameda, Bog sufija. Ljubav je metoda koja će vas ubiti kao odvojenog pojedinca, ona će vam pomoći da postanete beskrajni. Nestanite kao kapljica rose, postanite ocean, ali morat ćete proći kroz vatru ljubavi. I sigurno je, kad čovjek počne nestajati kao kapljica rose, kad je dugo živio kao kapljica rose, to je bolno, jer je mislio: “To sam ja, i ja umirem, kapljice nestaje.” No vi ne umirete, iluzija umire. Istina, vi ste se poistovjetili s iluzijom, no iluzija je samo iluzija. A tek kad iluzija nestane, moći ćete vidjeti tko ste. To vas otkriće vodi do krajnjeg vrhunca radosti, do blaženstva slavlja.
Osho
Izvor Svijesti 