Ja volim ovaj svijet jer je nesavršen. Nesavršen je i zato raste. Da je savršen, bio bi mrtav. Rast je moguć samo onda, ako postoji nesavršenost. Savršenost znači točku, to je konačna smrt. Tada nema načina da se čovjek uzdigne. Želio bih da se neprestano prisjećate kako ste nesavršeni, cijeli je univerzum nesavršen. A voljeti tu nesavršenost, radovati se toj nesavršenosti, to je cijela moja poruka.
Ne brinite se zbog nesavršenosti! Zamijenite riječ savršenstvo s riječju cjelovitost. Cjelovitost će vam dati drukčiju dimenziju. Evo moga učenja: budite cjeloviti, zaboravite sve o tomu kako biti savršen. Štogod radite, radite to cjelovito. Kakva je razlika? Kad se netko ljuti, čovjek koji vjeruje u savršenost će reći: “To nije dobro, ne ljuti se, savršen čovjek nikad nije ljut.” To je prava glupost – znamo da se Isus ljutio. On se doista ljutio na tradicionalnu religiju, na svećenike, na rabije. Bio je tako ljut da je jednom rukom potjerao iz hrama sve mjenjače novca, mašući bičem. Vikao je iz svega glasa i svi su se prestrašili -njegova je ljutnja bila tako silna, strastvena. Nije bilo slučajno da su ga ljudi među kojima se rodio, morali ubiti. On je bio doista ljut, bio je pobunjenik. Zapamtite, onaj koji vjeruje u čovjekovo usavršavanje, uvijek će reći: “Ne ljutite se!” Što ćete tada učiniti? Potisnut ćete svoju ljutnju, zatomit ćete je i ona će postati jedna vrsta polaganog otrova u vama. Možda ćete je moći potisnuti, ili ćete postati bijesni, a to je loše. Povremena ljutnja kao srditost ima svoju funkciju, ima vlastitu ljepotu, svoju humanost.
Čovjek koji se ne može ljutiti je beskičmenjak, on nema nikakve hrabrosti. Čovjek koji se ne može naljutiti neće moći ni voljeti, jer i za ljutnju i za ljubav potrebna je strastvenost, ista strastvenost. Čovjek koji ne može mrziti, neće moći ni voljeti, to dvoje ide zajedno. Njegova ljubav bit će hladna. Zapamtite, vruća mržnja bolja je od hladne ljubavi. Bar je ljudska, ima svoj intenzitet, život, ona diše. A čovjek koji je izgubio svu strastvenost bit će dosadan, tvrd, mrtav, cijelog života samo će se ljutiti. On to neće pokazivati, već će i dalje skrivati svoju ljutnju. Ljutnja će se slojevito povećavati, on će biti jednostavno ljutit čovjek. Pogledajte svoje tako zvane velike duše i svece, oni su ljutiti ljudi. Misle da su kontrolirali svoju ljutnju, ali što možete učiniti s kontroliranom ljutnjom? Možete je samo zatomiti. Što će biti s njom? Ona pripada vama, ona je dio vas i ostat će u vama neizražena. Kad god se ljutnja izrazi, vi se oslobodite toga osjećaja. A nakon ljutnje možete opet biti suosjećajni, kad prođe oluja ljutnje, opet možete osjećati tišinu ljubavi. Postoji ritam između mržnje i ljubavi, između ljutnje i suosjećanja. Ako napustite jednu, i druga će nestati. A ironija je u tomu da, što god napustite, zapravo ste samo zatomili. Ono će ostati dio vašeg sistema. Ljutit ćete se jednostavno bez ikakva razloga. Vaša će ljutnja biti iracionalna. Ona će se očitovati u vašim očima, u vašoj tuzi, u sumornosti, u vašoj ozbiljnosti. Bit ćete nesposobni veseliti se. Kad kažem da zamijenite savršenost s cjelovitošću mislim na to da kad se ljutite, budite jako ljuti. Budite čista ljutnja. I ona ima svoju ljepotu. A svijet će biti mnogo bolji kad prihvatimo ljutnju kao dio čovječnosti, kao dio igre suprotnosti. Ne može postojati istok, ako nema zapada, nema noći bez dana, ni ljeta bez zime.
Moramo prihvatiti život u njegovoj potpunosti. U svemu postoji ritam, to su suprotnosti.
Izvor Svijesti 