Sjećam se da sam prije nekoga vremena pročitala intervju s Enzom Biagijem koji je – nakon što je cijeli život intervjuirao poznate, bogate, fantastične, važne osobe – došao do ovoga zaključka: na svijetu ne postoji osoba kojoj bi vrijedilo zavidjeti.
Ne znam zašto, no ta kratka rečenica, pročitana tko zna kada i tko zna gdje – znam samo da sam bila ispod velikoga suncobrana – ostala mi je utisnuta u sjećanju.
Um nam sugerira kako nešto nedostaje, kako je ona osoba bolje prošla, kako bismo trebali biti negdje drugdje, s drugim bankovnim računom ili drukčijim zdravstvenim stanjem, s djecom (ako ih nema) ili zdravom djecom, drukčijom djecom; drugim poslom, drugim šefom; u drugoj kući ili u drugome konfekcijskom broju, ukratko, u drugoj priči. Ipak, životi koje sam promatrala uvjerili su me: ni jedna tvoja bol nije bila uzalud. Svaka stvar učinjena s ljubavlju, svaka neizgovorena kritika, svaki dobro i u tišini obavljen posao, svaka briga nošena i povjerena Bogu, sve će biti preobraženo, štoviše, preobrazit će nas.
Izvor Svijesti 