Duša mi priča kroz suze,
Viče, jeca, doziva.
Sjedinjuje se sa Bogom,
I biva u Njemu.
Odbacuje sve nepotrebno,
Kako je bolno rastati se od svega.
A ništa i nije naše,
Sve smo mi.
Šta tražim… sebe.
Tražim sebe međ` emocijama, međ` mislima, međ` konceptima,
Eh, teško ću bilo šta tu naći.
Tražim nešto što nisam ni izgubila.
To je sve već tu.
Ja sam taj Izvor iz koga sam potekla i ka kom idem.
Živim život, živim iluziju,
I želim da ga potpuno živim, sa punom radoznalošću,
Radiću, rađaću, davaću, primaću, boriću se i uživati.
Kako bi mogla sve da pustim…
Jer to je staza koju sam izabrala, ko sto sam rođenje izabrala,
Staza samospoznaje.
Autor: Sonja Paljić
