Unutarnji mir, ili mentalni mir je izvor sve naše sreće. Iako sva živa bića imaju istu osnovnu želju da budu sretna sve vrijeme, vrlo malo ih razumije stvarne uzroke sreće i patnje. Obično vjerujemo da su vanj- ski uvjeti poput hrane, prijatelja, automobila i novca stvarni uzroci sreće, i kao rezultat toga posvećujemo skoro čitavo svoje vrijeme i energiju njihovom stjeca- nju. Površno gledajući, čini se da nas te stvari mogu učiniti sretnima, ali ako pogledamo dublje, vidjet ćemo da nam one također donose mnogo patnje i problema.
Sreća i patnja su suprotnosti, pa ako je nešto stvaran uzrok sreće, ne može proizvesti patnju. Ako su hrana, novac i tako dalje zaista stvarni uzroci sreće, onda iz njih ne može proizaći patnja, a ipak, iz vlastitog isku- stva znamo da oni često uzrokuju patnju. Na primjer, hrana je jedan od naših glavnih interesa, ali hrana koju jedemo također je glavni razlog našeg lošeg zdravlja i uzrok bolesti. U procesu proizvodnje stvarî za koje mislimo da će nas usrećiti, zagadili smo svoju oko- linu do te mjere da sada i sam zrak kojeg udišemo i voda koju pijemo prijete našem zdravlju i dobrostanju.
Volimo slobodu i neovisnost koju nam može dati automobil, ali je cijena koju plaćamo automobilskim nesrećama i uništenjem okoliša golema. Osjećamo da je novac neophodan kako bismo uživali u životu, ali trka za novcem također uzrokuje ogromne probleme i tjeskobe. Čak nam i naše obitelji i prijatelji, u čijem društvu uživamo, mogu donijeti mnogo briga i tuge.
Posljednjih je godina naše razumijevanje moderne tehnologije u znatnom porastu pa smo, kao rezultat toga, svjedoci izvanrednog materijalnog napretka, no nije došlo do odgovarajućeg porasta ljudske sreće. U svijetu danas nema ništa manje patnje, niti ima išta manje problema. Zapravo, moglo bi se reći da su sada problemi brojniji, a opasnosti veće nego ikad. To poka- zuje da uzroci sreće i rješenje naših problema ne leže u poznavanju materijalnih stvari. Sreća i patnja su stanja uma, pa se stoga njihov glavni uzrok ne može pronaći izvan uma. Želimo li biti istinski sretni i slobodni od patnje, moramo naučiti kontrolirati svoj um.
Unutarnji mir je pravi uzrok sreće. Ako nam je um smiren, bit ćemo uvijek sretni bez obzira na vanjske uvjete, ali ako je uznemiren, ili na bilo koji način uzru- jan, nećemo nikad biti sretni, bez obzira koliko dobri naši vanjski uvjeti bili. Vanjski nas uvjeti mogu usre- ćiti jedino ako je naš um smiren. Ovo možemo razu- mjeti na osnovu vlastitog iskustva. Na primjer, čak i
ako smo u najljepšem okruženju i imamo sve što nam treba, onoga trenutka kada se naljutimo sva sreća koju imamo nestaje. To je zato što je ljutnja uništila naš unu- tarnji mir.
Iz ovoga možemo vidjeti da, ako želimo istinsku, trajnu sreću trebamo razviti i održavati posebno isku- stvo unutarnjeg mira. Jedini način da se ovo učini je uvježbavati um putem duhovne prakse – postupno smanjivati i uklanjati negativna, uznemirena stanja uma, te ih zamijeniti pozitivnim, mirnijim stanjima. Na kraju ćemo, poboljšavajući svoj unutarnji mir doživjeti trajni unutarnji mir, ili „nirvanu”. Jednom kada posti- gnemo nirvanu, bit ćemo sretni čitav život, iz života u život. Riješit ćemo sve svoje probleme i ostvariti istin- ski smisao svog ljudskog života.
Budući da svi unutar sebe imamo vlastiti izvor mira i sreće, možemo se pitati zašto je toliko teško stalno odr- žavati um mirnim i radosnim. Razlog su zablude koje nam se tako često gomilaju u umu. Zablude su iskriv- ljeni načini gledanja na sebe, na druge ljude i na svijet koji nas okružuje – poput iskrivljenog ogledala, one daju iskrivljeni odraz svijeta. Zabludni um mržnje, na primjer, vidi druge kao loše same od sebe, ali ne postoji nešto kao osoba loša sama od sebe. Željna vezanost, s druge strane, vidi objekt svoje želje kao da je sam od sebe dobar i kao istinski izvor sreće. Ako snažno
žudimo za čokoladom, čokolada nam izgleda kao poželjna sama od sebe. Međutim, kada se prejedemo i počnemo osjećati mučninu, više nam se ne čini tako privlačnom, a može nam se čak činiti i odbojnom. Ovo pokazuje da čokolada sama od sebe nije ni privlačna ni odbojna. Zabludni um vezanosti je taj koji projicira sve vrste ugodnih kvaliteta na svoj objekt želje, a zatim se prema njemu odnosi kao da on stvarno posjeduje sve te kvalitete.
Sve zablude funkcioniraju na ovaj način, projicirajući na svijet svoje iskrivljene verzije stvarnosti, a zatim se odnoseći prema tim projekcijama kao da su istinite. Kad nam je um pod utjecajem zabluda mi smo van dodira sa stvarnošću i ne vidimo stvari onakvima kakve zaista jesu. Budući da je naš um čitavo vrijeme pod utjecajem barem suptilnih oblika zabluda, nije ni čudo što su naši životi tako često ispunjeni frustracijom. To je kao da stalno jurimo za fatamorganama, samo da bismo se na kraju razočarali kad nam ne pruže zadovoljstvo kojem smo se nadali.
Kad nam u životu stvari krenu nagore i zateknemo se u teškoj situaciji, skloni smo samu tu situaciju sma- trati problemom, no zapravo, kakve god probleme proživljavali, oni dolaze iz uma. Kada bismo na teške situacije uzvraćali pozitivnim ili smirenim umom one nam ne bi predstavljale problem; zapravo, mogli bismo
ih čak smatrati izazovima ili prilikama za rast i razvoj. Problemi se javljaju samo ako na teškoće uzvratimo negativnim stanjima uma. Zbog toga, želimo li biti sretni sve vrijeme i slobodni od problema, moramo razviti i zadržati miran um. Patnje, problemi, brige, nezadovoljstva i boli, svi oni postoje samo unutar našeg uma; sve su to neugodni osjećaji koji su dio uma. Kontroliranjem i pročišćavanjem svog uma možemo ih zaustaviti jednom zauvijek.
Kako bismo ovo u potpunosti razumjeli, trebamo razumjeti odnos između uma i vanjskih objekata. Svi su objekti, bili oni ugodni, neugodni ili neutralni, puke pojavnosti umu, upravo poput onoga što doživlja- vamo u snu. Ovo isprva nije lako shvatiti, ali možemo steći izvjesno razumijevanje ako razmislimo o sljede- ćem. Dok smo budni postoje mnoge različite stvari, ali kada zaspimo, one prestaju jer prestaje um kojem se pojavljuju. Kada sanjamo, jedine stvari koje nam se pojavljuju su objekti sna. Kasnije, kad se probudimo, ovi objekti sna prestaju zato što prestaje um kojem su se pojavljivali – um koji sanja. Ako duboko razmislimo o ovome, razumjet ćemo kako je moguće postići pre- stanak svih mrskih i neugodnih stvari jednostavnim odbacivanjem nečistih, zabludnih stanja uma; i kako je moguće postići da nam se pojavljuju isključivo poželjne i ugodne stvari, jednostavnim razvojem čistoga uma.
Izvor Svijesti 