“Život mi sad beše mnogo lakši no u početku; lakši i za dušu i za telo. Često sam sedeo sa zahvalnošću da obedujem i divio se ruci božjeg Proviđenja, koja je tako postavila moju trpezu u pustinji.
Naučio sam da gledam više u svetlu stranu svoga položaja, a manje u crnu, i da vodim računa više o onome u čemu uživam nego u onome što mi nedostaje; i to mi je katkad pričinjavalo takvu radost kakvu ne mogu opisati, a pominjem ovde samo da bih pomogao onim nezadovoljnicima koji ne uživaju kako treba u onome što im Bog daje zato što priželjkuju nešto što im ne daje.
Sve naše nezadovoljstvo u oskudici potiče od nezahvalnosti za ono što imamo.”
– odlomak iz knjige “Robinzon Kruso”, Danijel Defo
