Živimo u izazovnim vremenima, svijetom vlada popriličan kaos na svim razinama. Najveći prokletstvo i smetnja modernog čovjeka je zaborav. Zaboravljivost je prodrla kroz sva ljudska bića pojedinačno, kolektivno, povijesno i kulturno, mi smo začarani zaboravom.
Mi ne samo da smo zaboravili svoju prošlost, već i naše mjesto u sadašnjosti i našu odgovornost prema budućnosti. Na osobnoj razini, naše “ego” stanje svijesti ima misiju držati nas u tom zaboravu. Na kolektivnoj razini, ta zaboravljivost je ovjekovječena i pojačana socijalnim i kulturnim sredstvima nesvjesnog konzumerizma, neistinitog stila života i materijalističkog razmišljanja.
Svjetlija strana svega je da svi imamo priliku ponovno se spojiti na prave vrijednosti života. Zato se prisjetimo što smo to zaboravili:
- Zaboravili smo naše mjesto u prirodi
U posljednjih nekoliko stotina godina odvojili smo se od prirode, udaljili od prirodnog kruga života. Zaboravili smo kako čuti i razumjeti prirodne ritmove i cikluse, njegova znamenja i jezik prirode. Zaboravili smo slijediti prirodni put i živjeti u ravnoteži s njom.
- Zaboravili smo naše veze sa svemirom
Ne samo da smo odvojeni od prirode, odvojeni smo i od svemira i sve te energije koja utječe i na nas. Neka plemena na rubu ‘civilizacije’ još uvijek slijede načine života svojih predaka, sačuvali su ove veze i koriste ih jer shvaćaju da smo svi povezani
- Zaboravili smo drevnu mudrost
Zaboravili smo mudrost naših predaka. U potrazi za stjecanjem znanstvenih spoznaja kroz racionalizaciju našeg uma, zaboravili smo mudrost kroz otvaranje našeg srca. Zaboravili smo drevne priče i narodnu mudrost iz onih vremena kada smo još živjeli u harmoniji sa svemirom.
- Zaboravili smo naš put i naše snove
Sve većim bijegom od našeg unutarnjeg puta zaboravili smo sanjati san o životu. Što je još važnije, i ne znamo da se trebamo trgnuti i vidjeti našu pravu prirodu nas kao su-kreatora života, kao velikih sanjara. Zaboravili smo da imamo snage tkati snove i koristiti našu moć namjere za manifestaciju tih snova.
- Zaboravili smo naš cilj
S previše brbljanja, buke i ometanja u ovoj gustoj stvarnosti zaboravili smo što smo došli učiniti. Zaboravili smo naš cilj. Mi smo uhvaćeni u masovni trans izopćene stvarnosti. Izgubili smo iz vida našu autentičnost, tu unutarnju iskru koja nas tjera prema našoj istinskoj sreći i samoostvarenju.
- Zaboravili smo da je sve ljubav
To je možda i najdublji misterij od svih, danas vrlo rijetki razumiju ovu sveobuhvatnu istinu. Ona je međutim, skrivena negdje duboko u nama. To smo znali u nekom trenutku, ali smo izgubili dodir s njom. Zaboravili smo da je sve u konačnici energija i svijest i kako je ljubav temeljna tkanina postojanja koja prožima tu energiju i svijest.
- Zaboravili smo oprostiti
Time što mislimo da smo odvojeni i isključeni od drugih i od svega ostalog, zaboravili smo oprostiti. U svom najdubljem smislu čin opraštanja podsjeća da smo jedno sa svima, te da ne postoji žrtva ili počinitelj. Sve je samo smislena igra kojom se svi zajedno krećemo u dinamičnom webu zvanom život.
- Zaboravili smo biti slobodni
Mi smo rođeni i odrasli u ‘stvarnost’, gdje je sloboda samo koncept. Zarobljeni smo u okovima straha, zabluda, lažnih ideologija, materijalnih nagrada, pravilima i zakonima utvrđenim zaštiti interesa nekolicine. A trebamo biti slobodni i biti ono što jesmo bez straha ili krivnje.
- Zaboravili smo stvarnu moć
Život u strahu učinio je da zaboravimo koliku moć imamo. Zaboravili smo masivnu snagu naše volje i namjere da promijeni stvarnost. Zaboravili smo da imamo moć stvaranja stvarnosti, a ne biti list na vjetru koji nas baca gdje hoće.
- Zaboravili smo naše lekcije iz povijesti
Povijest je tu da nas nauči lekcijama kako ih ne bi stalno ponavljali, ali mi stalno zaboravljamo na te lekcije i stalno ponavljamo iste greške iz generacije u generaciju uokvireni istim uzorcima pohlepe i samouništenja.
- Zaboravili smo biti jednostavni
Ljudski život je postao složeniji i kompliciraniji. Zaboravili smo biti jednostavni baš kao što to život je. Jednostavnost znači odbacivanje svih nebitnih stvari i ideja koje nemaju ništa s životnim istinama i ciljevima našeg samoostvarenja.
- Zaboravili smo na povjerenje, vjeru i čudo
Naš skepticizam i ciničan pogled na svijet napravio je da izgubimo povjerenje u sebe, druge i čari svemira. Zaboravili smo kako vjerovati u život, zaboravili smo da čuda postoje i da ih možemo stvoriti. To je možda i najveća tragedija od svih. To je oslabilo naš duh i osiromašilo našu dušu, i stvorilo kaos u kojem živimo.
Izvor Svijesti 