U svakom čoveku živi onaj duh iznad kojega nema ničega na svetu, i zato, ma šta bio čovek na zemlji: velmoža ili robijaš, arhijerej ili prosjak, svi su jednaki, jer u svakome živi ono što je iznad svega na svetu. Ceniti i uvažavati velmožu više nego prosjaka isto je što i ceniti i uvažavati jedan zlatnik više od drugog zato što je jedan zavijen u belu, a drugi u crnu hartiju. Treba se uvek setiti da je u svakom čoveku ista duša kao i u meni, i da se, prema tome, sa svima ljudima treba ophoditi jednako, sa pažnjom i poštovanjem.
Deca su mudrija od odraslih. Dete ne pita za zvanje čovekovo, nego svom dušom oseća da u svakom čoveku živi ono što je jedno isto i u njemu i u svim ljudima.
JEDNO ISTO DUHOVNO NAČELO ŽIVI NE SAMO U SVIM LjUDIMA NEGO I U SVEMU ŽIVOM.
Samilost prema svemu živome potrebna je najviše zbog toga da bi čovek mogao da napreduje u vrlinama. Ko je milostiv taj neće ni uvrediti ni ožalostiti, i oprostiće. Dobar čovek ne može da ne bude milostiv. A ako je čovek nepravedan i zao, onda on sigurno nije ni milostiv. Bez samilosti prema svemu živome ne može da bude vrline
